Petar i Marko išla na skijanje. Vozili se nekoliko sati i uhvatila ih strašna oluja. Sklonili se na neku farmu i zamolili zgodnu gospođu koja im je otvorila vrata da kod nje prenoće.
- Ma znam da je napolju strašno, ali nedavno sam ostala udovica pa bi ljudi mogi svašta pričati ako vam dopustim da prenoćite u kući...
- Nema veze, spavaćemo u štali, pa čim se vreme popravi, odlazimo!
Ujutro krenu oni na put, pa ostatak vikenda provedu uživajući u skijanju. Nekih devet meseci kasnije, Petar dobija pismo od nekog advokata. Trebalo mu je neko vreme da shvati da se radi o advokatu one zgodne gospođe sa farme.
Ode on Marku, pa ga pita:
- Sećaš se one zgodne udovice kod koje smo prespavali kad nas je na skijanju uhvatila oluja?
- Da, naravno.
- A da nisi možda ti usred noći ustao i posetio je?
- Pa, ovaj... jesam.
- A da se možda nisi predstavio mojim imenom umesto da joj kažeš svoje?"
- Da, jesam... Ovaj, izvini, eto... A zašto pitaš? Nije valjda ostala trudna?
- Ma ne... nedavno je umrla i sve mi ostavila.